1. Iznajmljuje se prostor za ugostiteljstvo, uz opis prirodnih ljepota koje ga okružuju,a koje svijet nažalost poznaje malo,stoga želim puno prijatelja novih,kojima ću uz poklon livaljkon,muškarački stisnuti desnicu. 2. I svojevoljna životna kalvarija autora napisa, za kojeg tisuće ljudi izjavi,da radnika ne sretoše još večega, te kolegi sličnom, nagradom će za života,on kod mene ljetovati, sa svojima najbližima, i za odricanja požaliti nikada neće;3. te javnosti obznanjuje, da izrađuje najbolje skale na svitu,do osam metara duple i prislonske, sa atestom,a trideset i pet godina nitko sa njih pao nije.ŠTOVANI SVITE, meštar TONI GRBELJA, iz PUNTAMIKE u ZADRU dragom, poznat po najstabilnijim skalama na svitu cilom,IZNAJMLJUJE prostor 700 m2i brodove i trajekte zaustavlja,a u istom tomu trenu, na ljepotici PUNTAMIKI,pored mirisnoga bistra mora,najčistijega na svitu ovom,u kostimu kupaćemu, i u sičnju se uživat može,a u ljeti, maestral s mora, vručinu nam ublažava,pa kupači tek odlaze s naših plaža u sam sutom,uživajući u prizoru, kako moru sunce podaruju.100 metara od te plaže i marinei 200 m od LANTERNE, naše drage,i NOVOG NA SVITU "RTA ZLATNOG",na zapadu Puntamike,pored “BORIKA”hotelskoga kompleksa, velog,i campingom cik uz more,između "BARBARE" i novoga "PRESIDENTA", koje uz osoblje uviđavno i zvjezdice ukrasuju,nalazi se kuća (20 X 14 m, na 5 etaža)višestrukog meštra TONA i ZDENKE,koju brat i sestra, 80 % od projekta do kreveta,a uz pomoć roditelja, tetke i prijateljasagradiše skoro sami, satisfakcije radi i prkosa,a bez centa velog, od ranijeg priskrbljenog,jer neplaniran bijaše pothvat ovaj,a student arhitekture zanosne, ne uspijem biti,iako od mladosti rane i snivah i crtah često,te iz Šepurine rodne, tog bisera od svih školjo (otoka),u novi biser dragulj Puntamiku doselim se,da u Zadru prvom gradu po školama sa jadranske ove strane,započnem studij književnosti i filozofije,davno meni znatiželjnih.Ni 200 metara od Tonove kuće,Puntamički je raj mali; kod lanterne (svjetionika), drage, vele, ča brodove i ljude mami,magnet topli omami ih, pa poskoče njemu sjajnom, prkositi u zenit strasno,i ta gradacija, tako divna, bliska,vruća, izazovna, ohrabrujuća,puno jača od knjige i ispita skorih bijah,jer kruškoliki i jabukoliki topovi mali, tako se hrabro osokoliše, uzvrpoljiše,te pucati poželiše u užarenu pogaću našu zlatnu,PUNTAMIČKU, ZADARSKU, DALMATINSKU,al sa zrnima punjenima divljenja i hvale vele,rad blaženstva u stađunu toplom zimskom,ča ga dopuljuju refulići i valovi bure blage, pa počeše sretne dame u zanosu i čudu ponavljati,"samo se na ZADARSKOJ PUNTAMICI,radosti ovakove doživiti mogu, cijelom svijetu kazivat ćemo;jer, ugođaja ovakvog rajskog, u ovo doba,Svemogući još to nikom, podariti nije htio",(te mu se znojem i žuljima,a ne molitvon samo, odužimo,da bi nas i ispod kape u dušama i srcimamalo više obdario).	pogodnoga i ugodnoga za ugostiteljstvo,u kojem je i 300 m2 sa 3,40 m visine ispod razine trotoara, sve je solidno osigurano.To se NUDI U HRVATSKOJ maloj, al najlipšoj zemlji svita,u Dalmaciji, biseru njenom najsjajnijem,jer od KONOVALA do ILOKA i VUKOVARA, mirakuli još ih ima,gdje se ZADAR drevni-antički i domoljubni,od sveg srca, s morem bistrim, suncu smije i raduje,jer smiraj (zalaz) njegov, sa prekrasne naše rive,oči i uši domaćina i fureštalipotama nahranjuje i opija,a uz mnoge razne draži: od KORNATA, ZRMANJE do PAKLENICE,i fenomen je u Zadru svijetski,te neka se i to znade:tek dvi-tri milje od naših plaža, u zimsko doba,orkanska se pjeni bura,i želju im za domom pali,plavim putevima mora ponistre(prozore) snivajuć svoje,jer tamo ih najlipši cvitak, čeka i čeka,svakoj klapi pisma mila, jer sve je duše razgalilai tu dolazih poslije teška rada na kući i radioni,najviše u sičnju rad spremanja ispitaiz književnosti i filozofije,u romantičnoj zavjetrini, od lagane bure, uz kruge i stine (ogromne stijene uz more),koje podarujući mi snagu, stapajući ugodno i korisno tako.Poželih da čitav svijet dođe uživati i radovati se,ovomu moru što se zrcali i svjetlucaprema suncu toplom, očaravajućemi upravo, kako vrijeme zimskih ferija bijah,posjednu drage našijanke i fureštkinje,uz more, na stine i žale,i ovu lipotu našu hrvatsku, sa užitkom počeše nam "krasti" slasno,pa za uzvrat, svoje draži, kao snijeg blagorumenkasti, podariše najslađemu moru i suncu,u kosmosu ovom svemu i još dalje. I sad ti, 25godišnjače, i toj idili,staroslavenski i latinski i dalje bubaj (uči),kad im sunčev odsjaj, od mora mirisna i bistra,gornji dio kostima skidat počne, tako polako nježno, ljupko, skladno, pa pupoljci krasni, sočni, koji nam prvu hranu daše,i cvijetak najljepši ugledaše,nakon što se radovaše moru malko,u modrine njegove zagledajuć se,ubrzo im sunce draže posta,A da bi divljenje ljepotica naših potpunije i veće bilo,zadovoljne senzualno se prisjećaju momaka naših ZADARSKIH, PUNTAMIČKIHljepotana, uviđavnih kavalira, đentlemena,galebova naših dragih, susretljivihkoji divnom pismom, pod prozorompa zamalo i na uho drago,i svekolikom ljubaznošću, pažnjom domaćina, dozivaju, dozivaju,da bi uz druženja a sva ugodna, obostrana,svoje družice ponosne i sretne ispratili,s naših riva, aerodroma i štacija,i uskoro još sritnije dočekalisa mnogima prijama novim,sa svih strana ovog svita, od Kanade, Skandinavije do Tokija,kad nam ljeti žale naše, isprepleteni, milovati dohodiše.Uz Tonove istinite opise i poruke ove,svih vas sretne Zadar zove,u sve stađune divne, svoje.